Opisanije drevnosti srbskih u Svetoj (Atonskoj) gori s XIII litografisanih tablica - Dimitrije Avramović (1847)
![Opisanije drevnosti srbskih u Svetoj (Atonskoj) gori s XIII litografisanih tablica - Dimitrije Avramović (1847) Opisanije drevnosti srbskih u Svetoj (Atonskoj) gori s XIII litografisanih tablica - Dimitrije Avramović (1847)](https://cdn.antikvarne-knjige.com/knjige/storage/app/uploads/public/675/c64/ac6/thumb_508880_0_640_0_0_auto.jpg)
Dimitrije Avramović, potomak ljutih srpskih graničara-šajkaša, prvi srpski akademski slikar, istoričar umetnosti, pisac i istraživač Svete Gore. Njegova umetnička dela zasenila su sećanje na Avramovićev neprevaziđeni podvig na Atosu gde je autor proveo celu 1846. godinu ostvarujući "nemoguću misiju" otkrivanja tajni riznica i arhiva svetogorskih manastira.
Dimitrije Mita Avramović (Sveti Ivan Šajkaški, 15. mart 1815 — Novi Sad, 1. mart 1855) bio je slikar i pisac. Jedan je od začetnika romantizma u srpskom slikarstvu.
Naslikao je prvi poznati portret kneza Mihaila Obrenovića, završen 1841. Od 1841. do 1852. godine živeo je u Beogradu, a od 1852. godine u Novom Sadu. Prevashodno se bavio likovnom umetnošću. Uporedo je, za potrebe istorijskog slikarstva, istraživao umetničku prošlost, za terenski rad dobio je podršku vlasti, Društva srpske slovesnosti i Jovana Sterije Popovića, i savete od Joakima Vujića. Obilazio je spomenike u Srbiji (Ravanica, Manasija), i putovao je 1846. godine na Svetu goru.
Vrativši se u Beograd, Avramović je napisao i o državnom trošku štampao: Opisanije drevnosti srpskih u Svetoj (Atonskoj) Gori, s XIII litografisanih tablica. On je sledeće 1848. objavio još jednu knjigu kao razultat istraživanja na Atosu: „Sveta Gora sa strane vere, hudožestva i povestnice“.
Oslikao je ikonostase i zidove Saborne crkve u Beogradu u periodu 1841—1845. Osim toga oslikao je ikonostas i zidove Karađorđeve crkve u Topoli, ikonostas manastira Vrdnika (Ravanica), pravoslavne crkve u Futogu itd. Zbog prerane smrti nije stigao da završi oslikavanje crkve u rodnom Šajkašu. Naslikao je portrete velikog broja značajnih ličnosti svog vremena, među najpoznatijima su portreti Sime Milutinovića-Sarajlije i Vuka Karadžića. Najznačajnija njegova kompozicija je Apoteoza Lukijana Mušickog.
U Hilandaru je prepisivao stare rukopise i živopise značajne za srpsku istoriju. Bio je veliki umetnik i srpski rodoljub. Umro je u Novom Sadu 1855. godine.
Avramović nam je otkrio tužnu istinu da nisu samo gusari,krstaši i Turci uništavali baštinu na Atosu. Sami pravoslavci su u nacionalnom takmičenju uništavali svedočanstva o istoriji drugih pravoslavnih nacija na Atosu, falsifikovali dokumente i prisvajali tuđe nasleđe. Grčki monasi fanarioti su prednjačili, ne samo skrivajući već i spaljujući srpske knjige i darovne povelje srpskih vladara, vodeći sumanuti rat „Vizantinaca“ protiv „Slovena“. Taj trend, nažalost, nije potuno nestao. Njegov tužni rezultat je uništenje, krađa i preprodaja ogromnog broja srpskih knjiga kojih je bilo u mnogim manastirima. Zahvaljujući Avramoviću bar znamo da su postojale.
Knjige koje je objavio Avramović uverile su tadašnje Srbe da Hilandar zaista postoji, da on nije samo mit u narodnom predanju koje ga je posle vekova nepostojanja Srbije smestilo u vilinski svet i nazvalo „Bijel Vilindar usred Gore Svete“, iako je u stvari šaren i na kraju Atosa.