Ivo Andrić "Bosanska trilogija" iz 1945: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica

Ivo Andrić (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije. Andrić je u književnost ušao pesmama u prozi „U sumrak” i „Blaga i dobra mesečina” objavljenim u „Bosanskoj vili” 1911. godine. Između dva rata objavljuje "Ex Ponto", zbirku "Nemiri", kao i više zbirki preipovedaka. 

Nobelova nagrada za "Bosansku trilogiju"

Najznačajniji period Andrićevog književnog rada nastupa nakon završetka Drugog svetskog rata, i tu bi izdvojili godinu 1945., koja je obeležena Andrićevim najboljim i najobimnijim delima, romanima Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica. Godine 1961. Nobelov komitet dodeljuje Andriću Nobelovu nagradu za književnost „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje”. Zapravo se radilo upravo o ova tri Andrićeva romana iz 1945. godine. Ivo Andrić nije dobio Nobelovu nagradu za delo "Na Drini ćuprija" kao što se često može čuti, već za tzv. "Bosansku trilogiju" koja sublimira tri književna dela Ive Andrića na osnovu kojih je komitet odlučio da baš njemu nagradu i uruči. Iako se na zvaničnom sajtu Nobelovog komiteta ovakav podatak ne nalazi, radi se o delima "Travnička hronika","Gospođica" i "Na Drini ćuprija", koja su glavni razlog što je nagrada otišla u ruke našeg pisca. 

Drugo izdanje romana "Na Drini ćuprija", prvo objavljeno u Bosni, izašlo je u Sarajevu naredne 1946. godine (link), dok se na prvo latinično izdanje, prvo objavljeno u Hrvatskoj, čekalo do 1950. godine (link).

** Očuvanost: manja oštećenja originalnih mekih poveza (vidi slike), potpisi prethodog vlasnika na predlistu knjiga.