U moje doba : Memoari, Maksim Šobajić (1933)

Maksim Šobajić (1836-1917) bio je pesnik, hroničar, arheolog amater i sakupljač narodnih umotvorina. Važio je za pesnika “istinitijeg i boljeg od boljih”. U knjizi “Moje doba”, koju je, nakon Maksimove smrti, objavio njegov sinovac Petar opisao je istoriju porodice Šobajić.

Šobajić svoje memoare završava ovako: Ni posljednju nepravdu od knjaza ne mogu zaboraviti, što mi oduze rukopis druge knjige "Osvete Kosovske". Drugu knjigu napisao sam preko zime 1896. godine. U njoj je preko 30 pjesama, kao i u prvoj knjizi. Sadržala je fakta hercegovačkog ustanka, koje sam prikupljao poznije iz novinarskih dopisa i od prisutnih boraca iz Crbe Gore i hercegovine. U "Glasu Crnogorca" dam oglas za štampu. Doznavši za to, knjaz zapovedi svom rođaku vojvodi Šaku, da mu dobavi od mene rečeni spis. U pismu kaže da iska moju drugu knjigu da je vidi, pa da je opet povrne. Tu je ostala vavjeki, na žalost sve Hercegovine. Kopije od nje nijesam imao, svega nekoliko pjesama. Hercegovački glavari uskoci moliše vojvodu Šaka da im izdadu ove pjesme, ali bez uspjeha.