Protokoli Velike Narodne skupštine za 1868, 1869, 1872. (Ubistvo kneza Mihaila, knez Milan, Namesništvo...)

Protokoli Velike Narodne skupštine za 1868, 1869, 1872. (Ubistvo kneza Mihaila, knez Milan, Namesništvo...)
Artikal: 31081 : Tezina: 0.71 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Opis: 3 knjige, Beograd 1868-1872, meki orig. povez, stanje vrlo dobro 4+, str. 36+128+468, ćirilica, vidi slike i opis

18 762 RSD

Dodaj na listu

Knjiga 1.

- Protokoli Velike narodne skupštine koja je držana u Topčideru posle mučko-krvničkog ubijstva knjaza Mihaila M. Obrenovića III, u četvrtak 20. junija 1868. (Beograd 1868, meki orig. povez). Na kraju ove stranice možete prelistati digitalnu verziju ove knjige

Opis: Dvadeset devetog maja 1868. u Košutnjaku kod Topčidera ubijen je knez Mihailo. Kako je po njegovoj smrti pitanje nasleđa prestola ostalo nerešeno, jer knez nije imao dece, obrazovano je Privremeno namesništvo kneževskog dostojanstva koje je izdalo proglas na narod da je preuzelo vlast i odredilo da ce, prema ustavnoj odredbi, kroz mesec dana sastane Velika narodna skupština radi izbora kneza. Privremeno namesništvo odredilo je da se Velika narodna skupština održi 20. juna, u Topčideru. Skupština se zakazanog dana sastala u Topčideru, na prostoru kod kneževog dvorca. Posle konstituisanja skupština je saslušala besedu Privremenog namesništva pa je odmah pristupila izboru kneza. Jednoglasno je bio izabran za kneza Milan Obrenović. No kako je novi knez bio maloletan, trebalo je da se izabere i postavi Namesništvo koje će vršiti kneževsku vlast do kneževa punoletstva. Mada nije bila sazvana i radi toga posla, skupština ga je izvršila pa su za namesnike izabrani Milivoj P. Blaznavac, Jovan Ristić i Jovan Gavrilović. Svršivši taj posao, Velika narodna skupština imala je da se raziđe: posao radi koga je sazvana bio je gotov. Ali je skupština produžila rad, predlaganjem „želja i izjava" što je spadalo u dužnost i prava običnih skupština. Stanje u zemlji ona je uzela u opsežniji pretres. Rad Velike narodne skupštine u Topčideru trajao je samo tri dana. Dana 24. juna ona se razišla sa uverenjem da je uspela da pokrene ustavno pitanje a da i kod Namesništva postoji želja i namera da se ustav iz 1838, „Turski ustav", promeni i zameni boljim i savremenijim, što se i dogodilo sledeće 1869. godine (vidi Knjigu 2. iz ove ponude).


Knjiga 2.

- Protokoli Velike narodne skupštine držane 10. junija 1869. godine u Kragujevcu + Dodatak "Ustav za Knjažestvo Srbiju" (Beograd 1870, meki orig. povez)

Opis: Velika ustavotvorna narodna skupština u Kragujevcu je bilo zasedanje skupštine u periodu od 10. juna do 29. juna 1869. Na ovoj skupštini je donesen Ustav Srbije iz 1869. godine koji je objavljen na Petrovdan. 

Pola godine po primanju kneževske dužnosti Namesništvo je, svojim ukazom, osnovalo jedan odbor („Svetonikoljski odbor") kome je stavljeno u dužnost da pripremi projekt ustava s tim, da se prethodno izjasni da li je novi ustav uopšte potreban i kakav bi trebalo da bude. Odbor se izjasnio za potrebu izmene ustava i, prema sporazumu sa vladom i Namesništvom, napravio jedan novi projekt ustava, a da bi se taj ustav prema potrebi još proširio i dopunio bilo je odlučeno da se raspišu izbori za Veliku ustavotvornu narodnu skupštinu koja je sazvana za 10. juni 1869. u Kragujevcu. Namesništvo je otvorilo skupštinu besedom kojom izjavljuje da je skupštinu sazvalo u cilju da se s narodom dogovori hoće li se i kako pristušiti izmeni zemaljskog ustava.
Posle toga skupštini je podnesen gotov predlog ustava koji je ona na svojim sednicama odeljak po odeljak pretresala. Glasalo se kako o pojedinim poglavljima, kad je po njima završena diskusija, tako i o ustavu u celini, kada je pretres bio definitivno završen. Po završetku diskusije novi ustav bio je izglasan, a Nameoništvo ga je potpisalo. Ustav je posle zakletve stupio na snagu.


Knjiga 3.

- Protokoli Narodne skupštine držane u Kragujevcu 1872. godine (od 24. septembra 1872.), (Beograd 1872, tvrdi polukožni povez)

Opis: U međuvremenu od zaključka prvog i izvršenja drugog redovnog saziva, 10. avgusta 1872, maloletni Knez Milan Obrenović postao je punoletan. Namesništvo kneževskog dostojanstva predalo mu je vlast jednim aktom, čime je njegova misija bila završena. Knez Milan, primivši kneževsku vlast, naimenovao je novu Vladu čije je vođstvo poverio Jovanu Ristiću. Posle toga je za 24. septembar 1872. god. sazvana Narodna skupština u svoj drugi redovni saziv. Skupština je izabrala šest lica za predsednika i potpredsednika i predložila ih Knezu Milanu. Knez je, svojim ukazom, za predsednika postavio Živka Karabiberovića, a za potpredsednika Dimitrija Đ. Jovanovića. Za sekretare izabrani su Jovan Bošković, Sima Živković, Miloš Prokić i Pantelija Srećković. Posle konstituisanja Skupština je otvorena Prestonom Besedom, koju je čitao lično Knez Milan. Knez je zahvalio Narodnoj skupštini na rodoljubivom radu i potpomaganju Namesništza za vreme njegova maloletstva. Tog dana Knez Milan je položio i zakletvu na Ustav, pa je Skupštvna prešla na tekući posao.