Bihać i Bihaćka krajina : mjestopisne i poviestne crtice - Radoslav Lopašić (1890)

Knjiga Radoslava Lopašića "Bihać i Bihaćka krajina mjestopisne i poviestne crtice" izdata je u Zagrebu 1890. godine i vrlo je retka u ponudi. Pored ovog prvog, doživela je još jedno "slikama dopunjeno" izdanje 1943. godine. Da vidite drugo izdanje ove knjige, kliknite ovde.

Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. maj 1835 — Zagreb, 25. april 1893) je bio hrvatski istoričar. Istraživao je i objavljivao građu za istoriju Hrvatske XVI—XVII veka, posebno za istoriju Vojne krajine. Pisao je studije o pojedinim istaknutim ličnostima (Pavlu Riteru Vitezoviću, Marku Mesiću, Luki Ibrišimoviću) ili monografije o pojedinim oblastima i gradovima (Bihać i Bihaćka krajina, Oko Kupe i Korane, Žumberak, Karlovac i dr.).

Iz uvoda knjige: Bihaćka krajina veoma je zanimljiva tako u prirodnom, kao što i u povjestnom pogledu. Šteta pak, što je gotovo posve nepoznata svim onim, koji je niesu svojim očima vidjeli i upoznali. Dok su se u novije doba razni stručnjaci, žalibože više tudji nego domaći, prilično bavili proučavanjem Bosne, pa i iste kršne i težko pristupne Hercegovine te su i posljedke svojih studija u knjigah na svjetlo iznieli, na tako zvanu tursku Hrvatsku svi ti pisci po gotovo se i ne osvrću. Tako ostaje i za napried glede tih strana za pouku još najvrednije ono, što je o njih zabilježio pokojni bosanski rodoljub fra Fr. Jukić u svom zemljopisu i povjesti Bosne, pa u „Bosanskom prijatelju” i u raznih časopisih. Bečki učenjak dr. Hoernes u svojih raznih znanstvenih spisih o starinah bosanskih, a i u najnovijem stručno pisanom djelu: „Dinarische Wanderungen” ni ne spominje Bihaćko okružje, dok magjarski pisac Ivan Asboth u svom jednostranom, ali zbog obilne s pomoću upravnih vlasti sakupljene gradje važnom spisu: „Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studien” opisuje u poglavju o krajini poglavito samo službeni doček ministra Kallaya u Bišću i Cazinu, dodavši nekoliko obćenitih opazaka o zemlji i narodu...